Stari kameni most

Kroz Prizren protiče reka Bistrica koja deli grad na dva gotovo jednaka dela. Tokom istorije, na reci Prizrenska Bistrica sagrađeni su mnogi mostovi, ali je svakako najznačajniji Kameni most, koji se pretvorio u simbol grada. Kameni most se nalazi u starom gradskom jezgru. Istočno od ovog mosta nalazi se Arasta most, a zapadno od njega Nalet most. Ovaj most direktno povezuje Trg „Šadrvan“ (na levoj strani reke) i Saračanu (na desnoj strani reke). Istorijski izvori ne pružaju podatke o tačnom vremenu njegove izgradnje. Na osnovu materijala, stila i tehnike gradnje, pretpostavlja se da je most podignut negde s kraja XV ili početkom XVI veka. Stari most je sazidan od kvalitetnog klesanog kamena povezanog krečnim malterom. Stari most ima tri lučna raspona, od kojih su dva krajnja manje veličine, a srednji širi i viši. Nekadašnji most je bio dug oko 30 m, a sadašnji 17 m. Dužina većeg lučnog raspona iznosi 10m, a visina 5m. Dužina krajnjih lučnih raspona je 4m, a visina 3m. Most ima i mali pomoćni luk dužine 103 cm i visine 160 cm. Kolovoz je širok 4,20 m i popločan je kaldrmom. Most ima ogradu od 40 cm koja prati njegovu nivelaciju, a služio je isključivo za pešake. Most je tokom istorije pretrpeo velike promene. Pretrpeo je ozbiljna strukturalna oštećenja prilikom izgradnje korita reke Bistrice, u 60-im godinama. Tom prilikom potpuno je zatrpan njegov lučni raspon na levoj obali reke, dok je desni luk nastradao prilikom izgradnje putnog pravca na desnoj strani mosta, 1963. godine. Međutim, most su najviše ugrozili prirodni faktori. Poplava koja se dogodila 17-18. novembra 1979. godine prouzrokovala je urušavanje čitavog mosta. Prizrenci su se razočarani zbog urušavanja mosta mobilisali, tako da su prema projektu koji je izradio inženjer M. Gojković, dana 5. juna 1982. godine započeli radovi na njegovoj obnovi. Restauratorske radove izvelo je preduzeće „Elan“, pod nadzorom Zavoda za zaštitu kulturnih spomenika u Prizrenu. Obnovljeni most svečano je otvoren dana 17. novembra 1982. godine. Na ovaj način most se prirodno vratio u svoje okruženje i nastavlja da obavlja funkciju pešačkog mosta. Uzimajući u obzir prave baštinske vrednosti,

Kameni most je odlukom br. 2345 od 31. decembra 1948. godine stavljen pod zaštitu države. Stari most je izgrađen od kvalitetnog, prerađenog kamena, međusobno povezanog sa krečnim malterom. Stari most je bio trolučni, srednji luk je veći, dok su bočni lukovi manji. Razmere mosta su: Dužina nekadašnjeg mosta bila je približno 30m, dok je dužina današnjeg mosta 17m. Dužina velikog luka je 10m, visina 5m. Dužina bočnih lukova je 4m, visina 3m. Most ima i jedan mali pomoćni luk od 103cm, visina 160cm. Ukupna celina (gornje površine) je 4,20m. Posut je kaldrmom. Most ima jednu ogradu od oko 40cm. koja preti njegovom niveliziranju, služio je samo za pešake. Tokom istorijskih tokova, most je pretrpeo velike promene. On je pretrpeo ozbiljne strukturalne štete tokom izgradnje korita Bistrice, ’60-tih godina. Ovom prilikom se potpuno zatvara njegov luk, sa leve strane reke. Dok je luk sa desne strane, prilikom izgradnje puta, pretrpeo štetu sa desne strane reke od Tabakhane do Marasha, godine 1963.

Najveći rizik mostu, naišao je od prirodnih oluja. Godinama neviđena poplava u Prizrenu, datuma 17/18 novembra, godine 1979., u potpunosti je srušila most. I pored toga što je voda ponela sa sobom most, ona nije mogla da ponese i sećanja građana na njega. Prizrenci su se sa nostalgijom mobilizirali i, prema projektu, urađenom od M. Gojkovića, ing., datuma 5 juna 1982.godine, počinju radovi na njegovoj rekonstrukciji. Rekonstrukcione radove izvršilo je Preduzeće ,,Elana”, pod nadzorom Zavoda za Zaštitu kulturnih Monumenata Prizrena. Rekonstruisani most, svečano je otvoren datuma 17 novembra godine 1982. Tako, na prirodan način most se vraća svom ambijentu, u tišini stvorenog vekovima, svojom lepotom nastavlja da izvršava svoju funkciju koju mu je dodelilo društvo. Nad njim, i danas nastavljaju da prolaze samo pešaci. Uzimajući u obzir kvalitetne vrednosti kulturne baštine, Kameni Most, odlukom br. 2345, datuma 31 decembra 1948. godine, postavlja se pod zaštitom države.